Pređite na sadržaj
Dječija ruka pokazuje brokoli u slikovnici, uz tanjir sa povrćem i ruku odrasle osobe.

Hrana iz priče: kako bajke i igra mogu pomoći djeci da upoznaju novu hranu

Brokoli ste pažljivo skuvali. Nije pretvrd, nije raskuvan, a na tanjiru izgleda sasvim pristojno. Dijete ga pogleda i pomjeri na samu ivicu, dovoljno daleko da se slučajno ne dodirne sa krompirom.

Ako Vam je ova scena poznata, vjerovatno ste već isprobali nekoliko objašnjenja. Da je povrće zdravo. Da pomaže rastu. Da makar jedan zalogaj ne može da škodi. Poslije nekoliko takvih ručkova, čak i dobronamjerni savjeti mogu zvučati kao još jedna obaveza.

Ponekad razgovor može da počne drugačije.

„Ovaj brokoli me podsjeća na malo drvo. Šta misliš, ko bi mogao da živi u njegovoj šumi?”

Možda će dijete odgovoriti. Možda će samo pogledati tanjir. U oba slučaja, možete mu ostaviti vrijeme da odluči da li želi da se uključi.

Šta sve može da stoji iza jednog „neću”

Dijete novu hranu upoznaje mnogo prije nego što je stavi u usta. Posmatra njenu boju i oblik, osjeća miris, primjećuje kako izgleda kada je presiječemo. Nekome smeta vlažna površina, nekome nepoznata tekstura, a nekome već sama promjena u obroku koji obično izgleda isto.

Zato vrijedi zastati prije nego što odbijanje protumačimo kao tvrdoglavost. Kod izraženije osjetljivosti, upoznavanje nove namirnice može zahtijevati veoma male, predvidive korake. Cambridge University Hospitals

Priča može da ponudi zanimljiv povod za istraživanje. Ipak, ne može svakom djetetu da učini neprijatan miris prijatnim niti da ukloni teškoću sa određenom teksturom. Dobro je prilagoditi očekivanja onome što dijete pokazuje.

Zašto slikovnice i igra imaju mjesto za stolom

Ideja da djeca mogu upoznavati hranu kroz slikovnice ima istraživačku osnovu. Heath i saradnici pokazali su da su mališani, nakon ponovljenog gledanja slikovnica o povrću, pojeli više prethodno nepoznatog povrća koje su vidjeli u knjizi nego uporednog povrća. Heath i saradnici, 2014

U drugom istraživanju, među djecom predškolskog uzrasta, priča o konkretnoj namirnici i njeno istraživanje kroz čula pomogli su spremnosti da probaju korijen celera. Nekitsing i saradnici, 2019

Ovi rezultati daju razlog da isprobamo ovakav pristup. Ne govore nam da će svaka bajka promijeniti odnos prema povrću, niti da je dovoljno brokoliju dati ime. Primjeri koji slijede predstavljaju jednostavne načine da te ideje približite porodičnom životu.

Kako da počnete bez velikih priprema

1. Otvorite slikovnicu prije nego što postavite tanjir

Potražite knjigu sa jasnim slikama voća, povrća ili pripreme hrane. Možete zajedno pronaći namirnicu koju imate kod kuće, uporediti njenu boju sa ilustracijom ili razgovarati o tome gdje raste.

„Pogledaj, i ova šargarepa ima listove. Hoćemo li sutra na pijaci da potražimo takvu?”

Čitanje ne mora da prethodi obroku, niti poslije njega treba organizovati provjeru da li dijete sada želi da jede. Birajte trenutak kada Vam oboma prija da listate i razgovarate.

2. Pustite dijete da dopiše priču

Možete predložiti malu šumu od kuvanog brokolija ili polumjesec od banane, a zatim sačekati djetetovu ideju.

„Meni ovo liči na mjesec. Na šta tebe podsjeća?”

Možda će odgovoriti da je to čamac. Možda će odlučiti da brokoli uopšte nije drvo. Prihvatite njegovu verziju. Ne morate voditi priču prema unaprijed zamišljenom završetku u kojem svi sastojci nestaju sa tanjira.

Ako dijete želi samo da priča ili crta, i to može biti cijela aktivnost tog dana.

3. Dajte mu mali posao u kuhinji

Dijete može da opere tikvicu, promiješa jogurt za preliv ili izabere listić začinske biljke. Zadatak prilagodite uzrastu i obavljajte ga zajedno.

Uključivanje u izbor i pripremu obroka nalazi se među preporukama Američke akademije za pedijatriju za roditelje izbirljivih mališana. U istim preporukama stoji da uz obrok treba ponuditi i neku hranu koju dijete već prihvata. Američka akademija za pedijatriju

Zato poznati krompir može ostati na tanjiru dok pored njega nudite malo tikvice. Nije potrebno da cijeli ručak odjednom postane nov.

4. Ponudite malu količinu i poštujte udaljenost

Za početak može biti dovoljno da novu hranu stavite na odvojeni tanjirić. Ako djetetu smeta da dodiruje ostalu hranu, ne morate insistirati da ih spojite.

Ponudite mu da pogleda ili pomiriše namirnicu, ako želi. Dodirivanje i probanje ne treba da budu obavezne etape koje mora da završi. Smjernice za djecu sa veoma ograničenim izborom hrane upravo naglašavaju postepenost i prilagođavanje veličine promjene. Cambridge University Hospitals

5. Vratite se namirnici drugom prilikom

Jedno odbijanje ne mora da bude konačan odgovor. Hranu možete ponovo ponuditi u nekom narednom obroku, bez podsjećanja na prethodni pokušaj.

„Danas imamo i pečenu šargarepu” sasvim je dovoljno. Rečenica „Hajde, prošli put nisi ni probala” već nosi očekivanje koje dijete može osjetiti.

NHS preporučuje ponovno nuđenje različitih namirnica, male porcije i mirnu reakciju na odbijanje. Ne postoji broj pokušaja poslije kojeg svako dijete mora prihvatiti određenu hranu. NHS

Igra treba da ostavi mogućnost da dijete kaže ne

Lako je, iz najbolje namjere, osmisliti priču u kojoj dijete treba da „spasi usamljeni krompir” ili pojede povrće da junak ne bi bio tužan. Predložila bih da takve zaplete preskočite. Djetetu ostavite slobodu da učestvuje bez odgovornosti za osjećanja izmišljenog lika.

Isto važi za dogovore poput: „Ako pojedeš brokoli, dobićeš desert.” Američka akademija za pedijatriju savjetuje izbjegavanje pritiska i podmićivanja hranom, uz poštovanje djetetove odluke koliko će jesti od ponuđenog. Američka akademija za pedijatriju

Možete reći: „Ne moraš sada da probaš.” Zatim nastavite obrok, bez dodatnog ubjeđivanja.

Bajka ne mora da traje tokom cijelog ručka

Ponekad će Vam prijati da izmišljate imena povrću. Drugog dana biće dovoljno da sjednete zajedno i razgovarate o tome šta se dogodilo u vrtiću.

Zajednički obroci pružaju priliku da dijete posmatra kako i Vi jedete različitu hranu. NHS preporučuje da vrijeme za stolom bude prijatno i da razgovor obuhvati i druge teme, umjesto stalnog praćenja svakog zalogaja. NHS

Kada uključujete igru, vodite računa o bezbjednosti. Dijete treba da sjedi uspravno dok jede, uz nadzor odrasle osobe. Oblik, veličinu i tvrdoću hrane prilagodite njegovom razvoju. Cijeli orašasti plodovi, nesječeno grožđe i tvrdi komadi sirove šargarepe predstavljaju rizik za malu djecu. CDC

Kada vrijedi potražiti dodatnu podršku

Ako Vas brine količina ili raznovrsnost hrane koju dijete jede, obratite se pedijatru. Posebno je važno procijeniti situaciju kada izbor namirnica postaje sve uži, obroci izazivaju veliki strah ili primjećujete teškoće sa rastom i napredovanjem.

Ne morate prvo iscrpiti sve recepte i sve priče. Stručna procjena može pomoći da razumijete šta otežava hranjenje i kakvu podršku dijete treba. Američka akademija za pedijatriju

Za sljedeći susret sa brokolijem

Možda će ponovo završiti na ivici tanjira. Možda će dijete ovog puta primijetiti njegove sitne „grane” i pitati zašto je zelen. Možda će ga probati, pa zaključiti da mu se još ne dopada.

Možete saslušati taj odgovor i ostaviti mogućnost za neki naredni susret. U međuvremenu, sačuvajte priču ako Vam je bila zabavna. A ako ste umorni, slobodno poslužite običan ručak. Roditeljska pažnja ne mjeri se brojem likova koje uspijemo da izmislimo za jednim stolom.

Autor: dr sci. med. Ardea Milidrag

Datum kreiranja: 16. 9. 2026.